Klub se odluči na novi program, otvori račun, prijavi se — i naiđe na prazan ekran koji pristojno pita koje članarine prodaje. Tu prelazak najčešće i stane. Ne zato što je program težak, nego zato što je prvo pitanje najteže: odluka o cjeniku nije unos podataka, to je odluka o poslovanju, a takva se odgađa za ponedjeljak.
Tri tjedna kasnije račun stoji prazan, klub i dalje vodi bilježnicu, a jedini zaključak koji je izvučen je da „nismo imali vremena“.
Prazan ekran nije neutralan. On prebacuje najteži dio posla na trenutak u kojem klub o programu zna najmanje — na prvu minutu, prije nego je vidio ijedan zaslon.
Jedno pitanje umjesto četrdeset
Umjesto praznog cjenika, Klubora pita samo jedno: kakav ste klub. Teretana, studio, borilački klub ili klub s terenima. Iz tog odgovora slijedi sve ostalo — članarine s cijenama, tjedni raspored termina, tereni ako ih imate i uloge za recepciju i trenera.
Prije nego se išta napravi, vidite točno što će nastati: nazive, cijene, trajanja, termine i broj mjesta. „Postavi mi klub“ je gumb koji nitko ne pritisne dvaput ako ne zna što slijedi — prvi pritisak stvori nešto što se poslije mora tražiti i brisati.
Cijene su prave, a ne nule
Članarine se upisuju s iznosima koji odgovaraju hrvatskom tržištu. To je namjerno: paket s cijenom nula je paket koji se jednom proda za nula eura. Paket od 40 eura je ili točan ili očito netočan, a očito netočno se ispravi u prvih pet minuta.
Tri termina, ne trideset
Raspored koji se pripremi je uzorak tjedna: tri do pet termina, upisanih u nadolazeći tjedan i odmah otvorenih za prijavu. Dovoljno da vidite kako radi rezervacija, lista čekanja i evidencija dolazaka, a dovoljno malo da se obriše u minuti ako vaš raspored izgleda drukčije.
Pripremiti cijeli mjesec bilo bi mjesec dana redaka koje netko mora čistiti — gore od praznog kalendara.
Ništa nije „sistemsko“
Sve što nastane je obična stavka. Nema oznake da je nastala automatski, nema zaključanih polja i nema upozorenja pri brisanju. Obrišete li sve, klub je u istom stanju kao da je počeo prazan — što je i poanta: pomoć koja se ne može odbiti nije pomoć.
Popis prije otvaranja vrata
Uz to ide kratak popis onoga što još fali da recepcija može raditi: nešto za prodati, netko tko to prodaje i barem jedan član. Studio dobiva i raspored, klub s terenima i terene, jer bez toga nemaju što ponuditi.
Logo nije na popisu obaveznih stvari. Popis koji vas zaustavlja zbog logotipa je popis koji se nauči preskakati, a onda se preskoči i ono što je stvarno važno.
Popis se ne pamti nego se svaki put izračuna iz onoga što u klubu postoji. Spremljena kvačica bi ostala i nakon što netko obriše zadnju članarinu — i klub bi „bio spreman“ s praznim cjenikom.
Petnaest minuta, cilj koji se može provjeriti
Mjerimo jednu stvar: koliko prođe od otvaranja računa do prvog člana upisanog na recepciji. Cilj je manje od petnaest minuta, bez ičije pomoći. Sve ostalo — izvještaji, marketing, fiskalizacija — dolazi na red tek kad taj prvi krug prođe.
Ostatak posla opisan je u vodiču za odabir aplikacije za vođenje teretane, uključujući prijenos postojećeg popisa članova iz tablice.